Opis

Klobuk ove gljive je od 5 do 20 centimetara širok, karakteristi?no crvene boje sa bijelim krpicama koje se mogu lako skinuti, te ih kiša ponekad može lako isprati.  Stru?ak muhare je širok i bijele boje, te je pri dnu karakteristi?no proširen. Stru?ak tako?er ima i prsten. Listi?i bijele boje su prili?no gusto raspore?eni. Otisak spora muhare je bijele boje.

Kemijske reakcije

Meso muhare se u dodiru s sumpornom kiselinom oboji u svijetlo sme?u boju. S fenolon postaje vinski crvene boje.

Stanište

Uspijeva u brojnim vrstama šuma, od hrastovih i bukovih, pa do crnogori?nih šuma. Može se na?i diljem Europe, Azije i Sjeverne Amerike.

Doba

Muhara raste kroz gotovo cijelo ljeto i cijelu jesen.

Jestivost

Muhara je otrovna gljiva koja sadrži muskarin, muscimol i iboteni?nu kiselinu. Ipak, u nekim krajevima se jede ova gljiva tako da se prethodno oguli kožica, te se dobro prokuha. Nakon toga se prili?no dugo mora držati nasoljena. Ipak, nije preporu?ljivo upuštati se u gore navedeno, pošto postoje mnoge druge vrste oko kojih nisu potrebno toliko posla.

Sli?ne vrste

Muhara je sama po sebi vrlo prepoznatljiva i karakteristi?na vrsta pa zamjene drugim vrstama nisu ?este. Primjerci bez bijelih krpica podsje?aju na blagvu (Amanita caesearea), ali bitna razlika je meso koje je kod blagve žute boje i ovojnica koja je kod blagve vrlo izražena.